Kad odrastem želim biti rukometašica ili rukometaš
S koliko veselja, predanosti i uživanja u stjecanju osnovnih rukometnih vrlina djeca pristupaju toj svojevrsnoj igri i zabavi, mogli smo se uvjeriti u petak prijepodnem u Dječjem vrtiću „Vrapče“ – Rašljice 20. Užitak je bio gledati kako dvadesetak mališana poput spužve upijaju svaki pokret i zahtjev trenera Krešimira Pažina i njegove suradnice Ane Matoic. Riječima je ponekad teško opisati tu silnu želju, energiju pa i poneku nespretnost koju su ti mali sportaši, kako ih volimo nazivati, pokazali da što uspješnije izvedu vježbu koju im je tako studiozno osmislio i pokazao trener Pažin.
Trening od četrdesetak minuta, zapravo igre
Četrdesetak minuta njihovog treninga, zapravo igre, proletjelo je kao treptaj oka. Svako malo dvoranom se prolamao pljesak ravnateljice Milene Slipac i teta iz vrtića, gostiju iz gradskog Ureda za obrazovanje, sport i mlade, ali i voditeljice Masterplana pri HRS – u, dr.sc. Lidije Bojić – Ćaćić, odnosno izbornika hrvatske muške seniorske reprezentacije Gorana Perkovca koji je svojim prisustvom uveličao tu malu svečanost. Nitko od njih, cijelo to vrijeme nije skidao osmijeh s lica.
Demonstracijski trening rukometa u vrtićima, Zagreb, 24.02.2023., Mandatory Credit © Jozo Cabraja / kolektiff
„Rukomet u vrtićima“ osmišljen je sa željom da se djeca od najranije dobi počnu baviti sportom. Ako jednoga dana izaberu rukomet, nitko sretniji od nas. Rukomet je znamo svi, kolektivni sport koji potiče i traži zajedništvo i suradnju, a toga je u suvremenom društvu nažalost, sve manje. Stoga smo uvjereni da će priča pod nazivom „Vrtko – Rukomet u vrtićima“, naći još puno poklonika širom Hrvatske. Hrvatski rukometni savez će zato, s velikim zanosom pomagati, razvijati i širiti tu akciju i dalje.
Milena Slipac, ravnateljica Dječjeg vrtića “Vrapče“ – Rašljice 20:
Goran Perkovac, izbornik hrvatske muške seniorske reprezentacije:
„Ovo je izvanredna akcija. Prvo bih se zahvalio Lidiji Bojić – Ćaćić koja to izuzetno dobro koordinira. Zahvalio bih se trenerima koji rade nevjerojatan posao. Djeca zaista uživaju i možda netko od njih ostane i u rukometu, ali najvažnije je da se djeca kreću i da zaista uživaju u svemu tome.“