Kako dijete motivirati za bavljenje sportom
Dužnost svakog odgojitelja, roditelja ili trenera je poticanje razvojno i društveno poželjnih obilježja ponašanja kao što su emocionalna stabilnost, odsutnost neuroze, jačanje volje i upornosti, niža anksioznost te viša otvorenost i društvenost.
U prethodnom poglavlju smo opisali da je važno djetetu objasniti pozitivne i negativne strane bavljenja sportom, kako se dijete ne bi osjećalo obeshrabreno u slučaju da doživi neuspjeh.
Odgojitelji, roditelji i sportski trener imaju ulogu da pokušaju olakšati djetetu prilagodbu na takvo iskustvo. Svatko tko se bavi određenim sportom želi biti uspješan u tome i pobijediti, ali poraz je ponekad dragocjeno iskustvo jer jača naše psihološke kapacitete za suočavanje s nevoljama koje nas čekaju u daljnjem životu. Djetetu treba objasniti da smo svi različiti i da je svatko od nas bolji u nečemu, a u nečemu slabiji od drugih, ali da je potrebno i ustrajati kako bi se došlo do rezultata za kojima se teži. Dijete će uvijek biti motiviranije za aktivnosti koje mu bolje idu jer se svi dobro osjećamo kada smo uspješni u nečemu određenom.
Dijete već u predškolskoj dobi može razumjeti da je važno da uradi ono što može, da se trudi da uspije, a manje da traži isprike za eventualni neuspjeh. Ovo usmjeravanje djeteta na trud, zalaganje da uspije svladati postavljenje zadatke, a ne samo na rezultat ili usporedbu s drugima, dugoročno potiče model ponašanja koji je bitan za uspjeh u bilo kojoj vrsti (čak i izvan sportske) aktivnosti. U sportu se tako poželjan stav prema aktivnosti (dati najbolje od sebe, truditi se) naziva „formula koja omogućava uspjeh“.
Dijete treba znati da je svako učenje vještina i trud vrijedno iskustvo, a ne da je bitan samo cilj ili rezultat koji se želi postići. Ono treba uživati u aktivnosti zbog nje same, baviti se sportom jer ga uistinu voli.
Najbolja motivacija za dijete je da se bavi onom vrstom sporta za kojim pokazuje najviše potencijala, a to se odnosi na njegova postojeća i individualno specifična funkcionalna, motorička, kognitivna, morfološka obilježja te motoričkim predznanjima koje dijete posjeduje.
Prilikom bavljenja sportom dijete bi trebalo svladati svega nekoliko tehničkih elemenata, koji su potrebni za danu sportsku aktivnost. Prilikom svladavanja tih jednostavnih tehničkih elemenata te za prepoznavanje djetetovog talenta , bitnu ulogu posjeduje trener ili odrasla osoba. Važno je da se dijete u toj ranijoj dobi upućuje na što objektivniju samoprocjenu vlastitih kvaliteta, odnosno da se potiče na samokritičnost.
Ono što se uvijek treba imati na umu je da tijekom bavljenja s nekom sportskom aktivnošću, najvažnije je podučiti djecu da je važno truditi se a ne pobijediti.
Croatian
English
French
German
Italian
Korean
Macedonian
Slovenian
Spanish